Princip konektorskog nosa

Nakon što je žica umetnuta u čahuru za stezanje stopice konektora, primjenjuje se visoki pritisak pomoću specijaliziranih kliješta za stezanje, uzrokujući istovremenu plastičnu deformaciju bakrenog (ili aluminijskog) vodiča i unutarnje stijenke stopice konektora. Tijekom ovog procesa višestruki se konci žice sabijaju i isprepliću, a metalna stijenka ušice konektora prolazi kroz "hladno strujanje", tvoreći tijesnu kontaktnu površinu metala-na-metal.

Ova veza nije jednostavno "stezanje", već koristi pritisak za stvaranje brojnih mikroskopskih kontaktnih točaka na kontaktnom sučelju, pa čak i lokalizirani "efekt hladnog zavarivanja" između metala, značajno smanjujući kontaktni otpor i poboljšavajući stabilnost vodljivosti. Istovremeno, naborana struktura ima veliku vlačnu čvrstoću, sprječavajući olabavljenje žice pod vibracijama ili napetostima.

Temeljni princip konektorske stopice može se sažeti kao: korištenje specijaliziranih alata za generiranje kontrolirane tlačne sile, uzrokujući trajnu plastičnu deformaciju vodiča i priključka, čime se stvara vrlo pouzdana, nisko{0}}otporna,-električna veza otporna na vibracije. Njegova temeljna funkcija je postići vodljivu vezu između kraja kabela i opreme (kao što su terminali, sabirnice), smanjujući otpor kontakta (obično se zahtijeva da bude manji od ili jednak 5 μΩ) stezanjem i pričvršćivanjem vijcima, osiguravajući sigurnu i sigurnu vezu. Prema nacionalnim standardima ožičenja, pri spajanju općih vodiča na stezaljke, krajevi kabela moraju koristiti odgovarajuće priključke stezaljki; za više-žične bakrene žice veće od 4 mm², stopice konektora moraju se ugraditi prije spajanja. To je osnovni materijal koji se često koristi u građevinarstvu, energetskoj opremi i električnim spojevima.